Učenici Privatne umjetničke gimnazije pogledali su film Arsena Antona Ostojića Halimin put u okviru nastavnog programa filmske umjetnosti i projekta Gimnazije Film za pet! u Kinu Centar Kaptol.

Cijelojutarnje filmsko druženje počelo je pripremama učenika fotografske i filmske radionice koji su vrijedno bilježili atmosferu srednjoškolske kulturne publike, njihova očekivanja i dojmove nakon odgledanog filma. Učenici medijske radionice pripremili su mnoštvo pitanja i vrlo profesionalno intervjuirali svoje prijatelje pred kamerama.

Atmosfera u dvorani uistinu je bila svečana. Tema filma, vrhunska upotreba filmskih izražajnih sredstava i sjajna gluma ostavili su mlade bez daha. Iako na sreću nemaju vlastitih ratnih iskustava, mogli su se uistinu uživjeti u probleme likova i njihov životni put.

Čestitamo redatelju A. A. Ostojiću jer je uspio doprijeti do gledatelja svih generacija. Naši mladi „filmaši“ imali su priliku 12. studenog 2012. godine razgovarati s redateljem uživo, podijeliti s njim vlastite dojmove i saznati zanimljivosti redateljevog velikog iskustva.

Film je bio odličan, nosio je veliku težinu u sebi i bio je jako potresan. Glumci su izvrsno odglumili, ali bez pretjerivanja, veoma suptilno i, izuzetno snažno. Jako potresan film koji me je potaknuo na razmišljanje… Taj detalj s narukvicom je bio odličan i pridonio je mnogo toj sceni…

Marta Eva M. Prvi razred

… I nije bilo nikakvog zvuka, nije ni bilo govora, samo je došao do nje, pomazio ju je po licu i primio je za ruku, a zatim otišao…

Luka P. Prvi razred

Film Halimin put u meni je ostavio puno straha i nelagodnih osjećaja koji su me potaknuli da spoznam koliko je mojim vršnjacima i meni lijepo u ovom mirnom razdoblju. Drago mi je što sam pogledala ovaj film jer ponekad trebamo vidjeti onu goru stranu da bismo shvatili ono dobro.

Najekspresivnije scene su mi bile one s Halimom. Kada bi ona samo šutjela i gledala, a na njezinom se licu moglo vidjeti sve kroz što je prošla, sva tuga, sva bol, sva patnja i osamljenost u gomili…

Doris M. Prvi razred

Film me jako dirnuo i potaknuo razne emocije u meni. Rado bih ga pogledala još jednom, jer je jedan od najboljih filmova koje sam gledala.

Doris Dr. Drugi razred

… Na početku filma također vidimo kako Safija trči prema kući i ptice dolaze, a na kraju filma vidimo kako Halima polako odlazi od groblja i ptice odlaze. Film je sve u svemu dobar, zanimljiv, poučan i vrijedan za gledanje.

Martin O. Drugi razred

Prošlo je dugo vremena odkad sam bila u kinu. Zamalo da sam i zaboravila kakav je taj ugođaj. No, ovoga puta bilo je drugačije. Sasvim drugačije od bilo kojeg puta u kinu. Ušli smo svi bezbrižni, osjećali se kao svaki dan, ali izašli drugačiji, potreseni i vjerojatno drugačije gledamo svijet. Film mi se jako sviđa, pogotovo način na koji se snima, na koji se kamera kreće. Najdraža scena mi je kad se Halima prisjeća svoga sina Mirze dok se on vozi na triciklu s Aronom. Ima i puno scena koje su me jako potresle i sigurna sam da će mi dugo ostati u sjećanju. Snimano je gotovo svim kadrovima, a najviše mi se sviđalo kad su se likovi prikazivali u krupnom planu. Drago mi je da sam pogledala ovaj film. Drago mi je što je pokazao tu snažnu, prekrasnu ženu koja je proživjela strahotu, i što pokazuju da ima jako puno takvih žena, kojima se osobno neopisivo divim. Htjela bih zahvaliti svima koji su prisustvovali snimanju filma jer će mi zasigurno zauvijek ostati u sjećanju.

Zoja B. Drugi razred

…U meni je probudilo ogromnu tugu i stislo me oko srca da nisam više mogla zadržati suze… U filmu mi je od svega bila najbolje ukomponirana glazba, ona je davala toliko jake emocije svakoj sceni, da čovjek protrne. I slike prirode u pojedinim kadrovima bile su prekrasne i prikazivale svakodnevicu tog kraja i običan život običnih ljudi…

Doris Da. Drugi razred

Kada režiser i cijela ekipa koja čini filmski „tim“ uspiju na gledatelja prenijeti emocije i boli koje preplave dušu i tijelo, onda je to pravo remek-djelo u filmskoj umjetnosti. Takav je film Halimin put režisera Arsena A. Ostojića… Izvanredna atmosfera u filmu kojoj su pridonijeli izvanredni glumci, vrhunski kadrovi i jaki rakursi. Emocijama nabijeni kadrovi koji su i statični i dinamični, srednji i kratki… Kretanje kamere u filmu, igra svjetlosti i autentična muzika (zvukovi) koji prate film stvaraju dramsku napetost…

Paula S. Drugi razred

… Uvijek kad bi se radnja vraćala u prošlost sve bi bilo nekako vedrije, svjetlije, npr. sjalo bi sunce, trava bi bila zelenija. Kada bi se radnja vratila u sadašnjost, bilo bi puno tmurnije…

Lovro I. Drugi razred

Kada na vijestima čujemo broj poginulih u tisućama to nas ne dira, ali kada zavirimo u život svakog pojedinca od tih „tisuću“ ostajemo dirnuti i šokirani razmišljajući o tome koliko gubitak samo jedne osobe ostavlja puno ljudi u boli… Likovi su više izražavali emocije, teške realne emocije, kroz izraz lica, geste, svaki pogled, naborano čelo, stisnuta usta, suzne oči koje više nisu mogle plakati od svega što su vidjele. Njihovi tragovi ožiljaka od rata urezani u duboke podočnjake izlizani od starosti i patnje. To su za mene najjače scene…

Petra M. Drugi razred

… Moj najdraži krupni plan su Halimine suze (…) i kada iz nje doživljavamo nevjerovatnu bol jedne majke, otrgnute od ljudi koje voli više od sebe i sada napuštene. Čovjek prema tome ne može ostati ravnodušan… Inspirirao me film na mnogo načina, ali duh ove jadne žene najviše.

Marija D. Treći razred

…Kao lik me dojmio Safija koja se odrekla sina, živjela uz muža s porocima koji su ga izjedali. Tragična priča kako ubija vlastitog sina neznajući da je to on bila je jedna od najemotivnijih scena u filmu. Film započinje i završava istom scenom u totalu, prikaz žene kako prelazi put preko polja. Korišteno je puno krupnih planova, a time su naglašene promjene ljudi kroz godine. Primjer je kako je Halimino lice u početku bilo lijepo, a kasnije dok je protrpjela sve neprospavane noći u mukama i sjećanjima na rat, ono je postalo modro i umorno od života. Glazba u filmu je najviše naglašavala sjećanja. Lagani zvuci žičanih instrumenata koji nas odvode u prošlost, a ne narušavaju niti jednu scenu. Korištenje totala za prikaz mjesta u kojima su živjeli i također prekrasnog pejzaža. Osvjetljenje u filmu je uglavnom žarko, malo scena je snimano u potpunom mraku. Osim onih u kojima je naglašeno nasilje i potresnost scena.

Karla R. Treći razred

… Jako me se dojmio film, jer mi je donio poruku, da uistinu trebam biti sretna i zadovoljna svojim životom, baš takav kakav je. Trebam biti sretna zato što imam obitelj i zato što smo slobodni…

Iva H. Treći razred

… Iako priča nema toliko sretan završetak sviđa mi se kako je završio jer sam po tome mogla zaključiti da su počeli novo poglavlje u njihovim životima.

Valentina Z. Četvrti razred

… Alma Prica je fantastična glumica koja se u potunosti posvetila svome liku i uživjela se u ulogu. Toliko je realno odglumila Halimu da se dobio dojam da je to stvarno ona. Odiše jedostavnošću i staloženošću. Halimine emocije su izražene tijekom cijelog filma. Kroz krupne planove koji prikazuju njene oči, točno možemo reći kako se osjeća. One velike, crne oči pune nevinosti i dobrote… Osobno već dugo nisam pogledala tako dobar film.

Marta U. Četvrti razred

… Prije sam mislila da hrvatski filmovi ne valjaju i bila sam uvjerena da naši glumci ne znaju što je gluma, a kamoli da znaju glumiti, ali nakon ovog filma definitivno mijenjam svoje mišljenje. Toliko su realno glumili, svaki njihov pokret lica je bio toliko stvaran, svaka suza je bila stvarna suza… Film je težak jer ima puno emocija, ima borbu za nedopustivu ljubav, borbu za djetetov život, Safijinu borbu za život i obitelj, Haliminu borbu za sina i muža, ljudi se kroz cijeli film bore s osjećajima i životom…

Tea T. Četvrti razred

… Domovinski rat mi je vrlo bliska tema, a s njegovim se posljedicama susrećem svaki dan i zato mi je rečenica „Za mene još nije. U meni još nije.“ kao odgovor na tvrdnju da je rat gotov, bila jedn od najsnažnijih u filmu. Olga Pakalović, kao mlada i zaljubljena djevojka, a kasnije ranjena, ali snažna žena, vrhunski i bez greške odigrala je ulogu. Njena je priča na mene utjecala čak i više od Halimine, jer je Safija sina izgubila dva puta…

Rea K. Četvrti razred

Kada su nam u školi rekli da ćemo gledati ovaj film mnogi su od mojih kolega negodovali .“Ne opet hrvatski film s tematikom Domovinskog rata.“ Međutim, nakon što smo pogledali film, svi ili barem većina ljudi ostali su pod velikim dojmom. To dokazuje da se ovaj filmski uradak ističe svojom kompleksnošću i dubinom.  Mnogi od nas ne znaju kako reagirati i što osjećati nakon ovakvog prikaza mučnih situacija i zapleta koje donosi rat. No jedna stvar je sigurna… Svi smo napustili kino puni snažnih emocija. Mislim da je „Halimin put“ odličan način da ljudi koji nisu svjesni grozota iz Domovinskog rata i muke koju su svi stanovnici zaraćenih država proživjeli da bi postigli nešto, zastanu i zamisle se. Također savršeno nam prikazuje otuđenost manjih krajeva od civilizacije i nepovezanost između mjesta. U svakom slučaju, ovo je film koji mora ostati duboko urezan u sjećanju svakog suosjećajnog čovjeka.

Lovro A. Četvrti razred

… Vrlo bitan element ovoga filma je retrospekcija. Time što prikazuje dijelove prošlosti glavnih likova daje nam objašnjenje onoga što se događa sada…

Monika S. Četvrti razred

… Ovaj film za mene nije ostao na razini uobičajenog filma. Ono što ja cijenim i očekujem od filma jest da potakne emocije do maksimuma, i da potakne da razmisliš i povežeš sam sebe s njim… Obožavam kada točno pogode muzičku pozadinu, kada je u svojoj jednostavnosti toliko kompleksna i snažna da bi bez nje neki kadrovi izgubili svoj značaj.

Marija S. Četvrti razred

… Iako ne vidimo sam rat, možemo osjetiti njegovu strahotu kroz likove i njihove osjećaje. Toliko su snažne emocije kojima likovi zrače tako da se i ja sama osjećam kao da proživljavam njihovu bol. Alma Prica, koja glumi glavni lik Halimu Hodžić savršeno je odigrala svoju ulogu ostavivši nas bez daha. Tako je lako ušla u svoj lik, kao da je ona sama nesretna Halima. Često se prikazuju prizori prošlosti, kratki umetnuti kadrovi, kao Halimina sjećanja dok se vozi busom. Taj mi se element veoma svidio jer mogu vidjeti razliku u njezinim osjećajima sada, dok je sama, i prije dok je još imala muža i sina. Tijekom gotovo cijelog filma ona traži posmrtne ostatke, te me jako potresla scena prostorije u kojoj se nalaze kosti jer mi ništa ne vidimo iza nje, ne znamo tko je koja osoba već su samo naslagane kosti. Čak nemaju ni vlastito ime već samo neki identifikacijski broj kao da te osobe nikad nisu ni postojale, kao da nikad nikome nisu ništa značile. Bez obzira na svoju mračnu i depresivnu temu, u filmu se katkad pojavljuju elementi humora koji kao da malo razbijaju svu tu tmurnu atmosferu i to mi se posebno svidjelo…

Hanna D. Četvrti razred

Posjet redatelja Arsena Antona Ostojića

U ponedjeljak 12. studenog posjetio nas je redatelj filma “Halimin put” gospodin Arsen Anton Ostojić.

Posjet je ostvaren u sklopu projeta PUG-ove filmske nagrade za domaći film “Film za pet” u kojem naši učenici gledaju, komentiraju i ocjenjuju hrvatske filmove u redovnoj kino produkciji. Više o  nagradi možete pronaći ovdje.

Ovdje donosimo dva viđenja naših učenika nakon susreta sa gospodinom Ostojićem, pri čemu je zanimljivo da je Izabela gledala film, a Nika još nije:

Redatelj A. A. Ostojić posjetio je PUG i u dvosatnom druženju na zanimljiv i šarmantan način razgovarao s učenicima, te je vrlo opširno i velikodušno odgovarao na sva pitanja. Govorio je o samoj produkciji Haliminog puta, te o svoja druga dva filma Ta divna splitska noć i Ničiji sin. Također je govorio o vlastitom filmskom iskustvu i karijeri, te o tehničkim elementima filma kao što su kadriranje i manipulacija svjetlosti.

Od svih teza koje je redatelj istaknuo, jedna me se najviše dojmila. Gospodin Ostojić je iskreno rekao kako je svaki pojedini učenik sposoban napisati dobar scenarij. Ta teza me se dojmila iz nekoliko razloga. Prvenstveno, ona iskazuje duboku vjeru u budućnost hrvatskog filma i filma općenito, te u sposobnosti mlade generacije. Ona je i utješna, ali i poticajna poruka da nitko ne započinje velikim, blještavim djelima, nego se talent razvija polako i uz rad, te sigurno čuči u svakome od nas. Ona nam govori i kako nije sramota pogriješiti, te je i to dio puta do uspjeha.

Gospodin Ostojić je, bez sumnje, u svima nama pobudio želju za umjetničkim izričajem.

Izabela Š. IV razred

Učenici PUG-a dobili su priliku kakva se rijetko dobiva. Veliki producent i redatelj A. A. Ostojić nagradio nas je izvrsnim razgovorom u kojem smo svi imali čast sudjelovati. Od trenutka kada je gospodin Ostojić počeo svoje filmsko i životno iskustvo dijeliti s nama, iščekivali smo svaku sljedeću repliku, jer malo tko ima, može i želi prenijeti svoje znanje mladoj publici.

Pokazao nam je čari samog filma, ali i ljepote iza kamere, podijelio je s nama sve nedoumice i izazove tijekom snimanja filma i potaknuo nas na razmišljanje.

Veoma je ozbiljno pristupio svakoj pojedinosti i odgovorio nam je na sva pitanja temeljito i opsežno što govori o njegovom dugogodišnjem profesionalnom iskustvu.

Moram priznati da me je pomalo sram što nisam pogledala Halimin put, ali nakon ovoga zasigurno ću ga pogledati.

Neopisivo mi je drago da nisam propustila ovaj razgovor jer nas je sve ostavio zadivljenima i pobudio u nama iskru da vrijedi potruditi se za nešto do čega nam je stalo jer je sav trud isplativ i daje ponos i znanje za cijeli život. Puno mu hvala i sa zadovoljstvom ćemo ga ponovno ugostiti.

Nika P. IV razred

[Show as slideshow]